Nacionalni park Brijuni obuhvaća otočnu skupinu od 14 otoka i otočića ukupne površine od svega sedam četvornih kilometara. Smješten je uz zapadnu obalu Istre nedaleko Pule. Pod zaštitom je ne samo cijelo otočje, nego i okolno more.

Brijunski otoci su poznati po očuvanoj sredozemnoj vegetaciji hrasta crnike, visoke makije te borova i čempresa, djelomično oblikovanoj kao pejzažni park. Na otočje su sredinom 20. stoljeća uneseni jeleni lopatari, jeleni aksisi i mufloni koji danas bezbrižno šeću i pasu na prostranim travnjacima ili se odmaraju u hladovini stoljetnih hrastova crnika. Područje Parka naseljavaju, osim ovih i drugih unesenih vrsta i autohtone životinje, među kojima su najbrojnije ptice.

Na otoku Velikom Brijunu nalazi se jedno od najstarijih stabala masline na Sredozemlju, zasađeno još u IV stoljeću koje i danas rodi i daje plod, a kao svjedok davne prošlosti privlači mnoge turiste. Akvatorij Brijuna, koji čini gotovo 80% površine Parka, zbog provedene zaštite zadržao je svoju izvornu ljepotu i vrijednost te je stanište brojnih morskih organizama tipičnih za životne zajednice sjevernog Jadrana. Važno je spomenuti i otiske stopala dinosaura Igvanodona na rtu Ploče i poluotoku Barbanu koji svjedoče o životu ovih gmazova i na našim prostorima. Zbog izuzetne ljepote otoci su još od početka stoljeća omiljeno ljetovalište svjetskih državnika i aristokracije.