Katedrala Sv. Jakova koja je izgrađena između 1431. i 1535. godine svjedok je bitnih razmjena u području spomeničke umjetnosti između Sjeverne Italije, Dalmacije i Toskane 15. i 16. stoljeća.

Tri arhitekta – Francesco di Giacomo, Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac – razvili su strukturu u cijelosti izgrađenu od kamena uporabljajući jedinstvenu tehniku za kupolu katedrale. Rezultat je sklad kamene cjeline, metode slaganja i apsolutne harmonije unutar katedrale.
Oblik i ukrasni elementi katedrale, poput znamenitog friza ukrašenog sa 71 skulpturom lica muškaraca, žena i djece također ilustrira uspješno spajanje gotičkih i renesansnih elemenata.